Knjiga u djetinjstvu: Kada i kako početi čitati djetetu?

Tekst piše Tatjana Barat:

Kada je riječ o čitanju knjiga, mnogi su roditelji u nedoumici kada početi čitati svome djetetu i ima li mu uopće smisla čitati kod kuće prije nego što je ono samo u vrtiću, predškoli ili prvom razredu osnovne škole svladalo čitanje.

No knjige su od iznimne važnosti za razvoj djeteta, a roditelj je pritom najbolji mogući uzor. Potiče li čitanje već od najranijeg djetinjstva, uvelike će utjecati na razvijanje ljubavi prema čitanju. Osim toga, čitanje utječe na cjelokupan djetetov razvoj, potiče razvoj komunikacije, govora, mašte, pažnje, kreativnosti, kritičkog mišljenja, obogaćuje djetetov rječnik, stvara međugeneracijske veze između djece i odraslih, a dijete prepoznaje i razumije svoje i tuđe osjećaje.

O ovoj vrlo važnoj temi razgovarali smo s Jelenom Horvat, odgajateljicom u vrtiću, te Marijom Bratonja, profesoricom hrvatskog jezika i književnosti i diplomiranom knjižničarkom, a ujedno i majkom troje djece i vlasnicom bloga Mali čitači.

Na pitanje kada treba početi s čitanjem knjiga, profesorica ima vrlo jasan odgovor.

„Što ranije. Djeca od najranije dobi reagiraju na glas, pogotovo svojih roditelja. Čak i dok dijete ne razumije sve, čitanjem se stvara osjećaj bliskosti između roditelja i djeteta, dijete se osjeća sigurno i osjeća da se roditelj posvećuje baš njemu. Iako je u prvoj godini slikovnica zapravo igračka koju dijete proučava i prelistava, kasnije će postati predmet koji će zavoljeti poput igračke“, napominje.

S time se slaže i Jelena koja knjigu vidi kao edukativno sredstvo.

„Djeca iz knjiga uče o lijepom ponašanju, osjećajima, higijeni, ljubavi, prijateljstvu, prvim brojevima, slovima i svemu ostalome što je važno za njihov spoznajni razvoj“, ističe Jelena.

Kako odabrati najbolje knjige i aktivnosti vezane uz njih?

Pritom napominje i koliko je važno slikovnicu prilagoditi djetetu.

„Vrlo je važan odabir kvalitetne slikovnice primjerene dobi i interesima djeteta. Primjerice, djeci jasličke dobi primjerene su interaktivne slikovnice s prozorčićima, kazaljkama, premetaljkama, zvukovima, rupama, sa što više jednostavnih ilustracija i što manje teksta, a jednako tako treba pripaziti i na materijal od kojeg su napravljene. Prelaskom u vrtićku dob mijenja se i odabir slikovnica. One sada mogu imati više teksta, te su usredotočene na smisao i sadržaj.“

Da bi djeca dobila najviše od priča, Jelena u svojoj vrtićkoj grupi posebno pazi na nekoliko stvari, a jednako mogu učiniti i roditelji kod kuće.

„Prilikom čitanja pridajem pozornost intonaciji, tonu, tempu, naglascima i stankama jer sve to utječe na djetetov doživljaj priče. Također uvijek nastojim da to bude dijaloško čitanje odnosno poticajno, zajedničko čitanje mene i djece u kojem se izmjenjuju faze čitanja i faze govora. Zajedničkim gledanjem teksta i slike djeca aktivno sudjeluju u čitanju i nisu samo pasivni slušatelji“, govori nam.

No jednako je važno i ono što se događa nakon čitanja, pri čemu veliku ulogu imaju pitanja otvorenog tipa.

„Nakon što je čitanje završeno, usmjeravam se na tzv. stil orijentiran na učinak odnosno raspravu. Postavljam pitanja koja počinju upitnim riječima što?, tko?, kako?, kada?, zašto? i gdje?, a nikako ona koja uz sebe traže samo potvrdan ili negativan odgovor. Na kraju je važno i pohvaliti djecu koja su se aktivno uključila u raspravu o pročitanome“, napominje odgajateljica.

Nakon samog čitanja i razgovora uvijek slijede i druge aktivnosti poput likovnog izražavanja o pročitanome,  dramskog prikaza ili izrade lutaka od didaktičkih neoblikovanih materijala pa sve do stolno-manipulativnih igara kao što su slagalice, pokrivaljke, umetaljke i slično.

No ako dijete samo od sebe ne voli kada mu vi čitate, pokušajte, napose kada je savladalo slova, poticati njegovo čitanje mlađem bratu ili sestri, kućnom ljubimcu ili igračkama.

Snaga biblioterapije

Neovisno o tome je li dijete vrtićke dobi ili je već krenulo u prvi razred osnovne škole, tzv. terapeutske ili problemske slikovnice igraju veliku ulogu u razvoju djeteta i prepoznavanju onoga s čime se dijete susreće u svojoj svakodnevici.

„Često djeca imaju probleme koje ne mogu pravilno verbalizirati, a koje uzrokuju određeni osjećaji. Veliku nam pomoć u takvoj situaciji mogu pružiti problemske I terapeutske slikovnice. Dijete će prepoznati sebe u nekoj situaciji u kojoj se nalazi i glavni lik (ali ne doslovno, već s odmakom, zato se najčešće kao likovi u takvim pričama pojavljuju životinje) te osjetiti pozitivne osjećaje-olakšanje, sreću kad shvati kako je glavni lik riješio problem“, napominje Marija.

Usadi li se ljubav prema čitanju od vrtićke, pa i jasličke dobi, dijete će i u kasnijem djetinjstvu samo tražiti knjigu, a ponekad mu ona pruža i bijeg od stvarnosti.

„’Što više čitaš, više ćeš stvari znati. Što više učiš, na više ćeš mjesta ići.’, rekao je poznati dr. Seuss. I zaista je u pravu. Dok čitate, možete biti što god poželite, gdje god poželite. Sve je moguće.  Osim što nam knjige pričaju priče, tješe nas, uče nečem novom ili podsjećaju na nešto već naučeno, one I liječe. Djeci I mladima koji pate od nedostatka koncentracije, hiperaktivnosti, zaostataka u psihičkom razvoju i sličnih problema, uvelike može pomoći biblioterapija, ciljana upotreba pisane ili govorene riječi s ciljem izazivanja pozitivnih promjena u ljudskom biću”.

U konačnici, kako kaže Marija, čitanje omogućava svakome da se u potpunosti uživi u osjećaje i misli drugih ljudi, a to automatski jača našu empatiju i socijalne vještine. Čitanje nas čini sretnima I smanjuje stres, a dobra knjiga jača sjećanje i sprječava demenciju.

Sve su to i više nego dovoljni razlozi za to da knjiga bude naš suputnik od najranijeg djetinjstva pa do starosti.