Tajne podsvijesti
Zašto podsvijest treba biti nedokučiva?
Zašto, baš poput golemoga usisivača koji se rijetko ili nikada ne prazni, u svoju mračnu i prašnjavu unutrašnjost ona pohranjuje najrazličitija neželjena pa i bolna iskustva koja nam u velikoj mjeri zagorčavaju život, a katkad ga sustavno i uništavaju? Zašto podsvijest jednostavno ne bi bila jedna dobro organizirana polica na koju su pregledno složena sva naša iskustva i koju bismo, već prema potrebi, mogli brzo pronaći te se na taj način, učinkovito i bez patnje, oslobodili okova zarobljeništva?
Mnoga su se pitanja u povijesti čovječanstva odnosila baš na tu tajnovitu, glasovitu i nedovoljno istraženu ropotarnicu prošlosti dok su se i stručnjaci i laici, posebice uključujući brojne filozofe i psihologe, trudili odgonetnuti načine na koje je moguće otrgnuti se iz njezinih ralja te istražiti svrhu njezina ozloglašenog sadržaja.
Vjerojatno postoji razlog za tu, katkad, "nelogičnu logiku". Kada bi sve bilo vidljivo i otvoreno možda ne bismo mogli ispuniti životnu svrhu zbog koje smo došli u Zemljinu trodimenzionalnu realnost. Kako bismo kolektivno integrirali osobnost u novo stanje postojanja svatko od nas dobio je zadatak transcendirati karmičke ego kodove i rastvoriti ih u dublje razumijevanje svoga evolucijskog razvoja. Tajne podsvijesti utkane su u ljudske 3D-živote kako bi čovjek, zajedno sa svojim planetom, mogao efikasno uzdignuti svijest na višu dimenzionalnu razinu.
"Ali zašto bi nam bio potreban taj alat nazvan podsvijest kad bismo ionako bez njega, svojom čvrstom voljom i snagom, u konačnici, stigli u svjesno stanje postojanja" – zapitat će se neki.
No bismo li zaista? Ovo pitanje izuzetno je frekventno, ali i kontroverzno, budući da nam
čak i neke duhovne prakse poručuju kako se ne trebamo osvrtati na podsvijest, nego se posvetiti izravnome ulasku u raj nadsvijesti. "Ne tragaj, nego kreiraj! Ne promatraj, nego stvaraj!" – poruke su to koje nam stižu iz nekih izvora. Zvuči privlačno jer, ruku na srce, zašto bismo se baktali s nekim napuštenim skladišnim kramom kad možemo brzo i učinkovito postati kreatori vlastita života?
I zato je ovdje potrebno postaviti još nekoliko relevantnih pitanja: ”Kako ću kreirati svoju novu stvarnost ako ne upoznam kreatora u sebi? Ako ne upoznam njegove potencijale, želje, točke ranjivosti? Hoću li uspješno kreirati bez znanja o tome što i tko se nalazi iza uloge koju igram u životu? I hoću li uopće znati što najbolje znam kreirati?"
I još jedno važno pitanje: "Je li u ovim jezgrovitim porukama poput 'Ne tragaj, već kreiraj!', riječ o
životnoj zrelosti i mudrosti ili je posrijedi psihološki mehanizam obrane?" Mehanizam s pomoću kojeg nam um želi postaviti zamku kako se ne bismo suočili s ego-zahtjevima i "uspješno" izbjegli potisnutu bol koja teži oslobođenju, ali na lakši i brzi način. Način njegova negiranja.
Podsjetimo se malo na funkciju ega i zašto nam je baš on potreban kako bismo znalački ostvarili svoje poslanje na Zemlji.
Ego je sastavni dio ljudske evolucije koji nas prati na razvojnom putu od prvih životnih koraka.
Upoznali smo ga još u doba kada smo bezbrižno trčkarali livadom raskošnih maslačaka. Kada smo skakali na trampolinu u dvorištu, zadivljeno udišući miris djetinjstva u životnom vrtnom prostranstvu. No u tom dobu dječjih radosti društvena norma koja teži očuvanju, prekinula je našu nakanu otkrivanja slobode postojanja. Postavila je ispred nas zadatke koje smo kao pristojni stanovnici planeta Zemlje morali izvršavati kako bismo funkcionalno postali dijelom sustava. I uklopili smo se. Dobili smo smjernice društvenih normi. Neki su se poistovjetili sa sadržajima takvih smjernica, dok su ih drugi iskoristili na svom razvojnom putu te naučili kako funkcionira njihova struktura i koja su im ograničenja.
Dakle, ego nam može uvelike poslužiti u spoznaji cjelovitosti vlastita Bića prepoznamo li njegove zamke i ne dopustimo mu da se sadržaji njegovih nakupina iz djetinjstva poistovjećuju s našim istinskim "Ja". Onim istim slobodnim "Ja" koji je sijao u nama dok smo trčali livadom raskošnih žutih maslačaka…Ego je u nama s razlogom. On ima ulogu posrednika preko kojeg ćemo prepoznati Izvor i u konačnici omogućiti Duši da se stopi s jezgrom svjetlosti.
Podsvijest, ipak igra veliku i važnu ulogu u procesu našeg kolektivnog prelaska u novu svijest. I zato, očito, ona ne može i ne smije biti eksplicitna jer u njezinoj kopreni morali smo se izgubili pa se onda pronaći, paleći svoje svjetlo - svjetlo kojim smo razgradili sjenu prošlosti. I zato nam je potrebna podsvijest, kako bismo s pomoću njezine maglovite vizure prepoznali mogućnost transcendencije. i integrirali je u više znanje o sebi i svijetu na koji smo došli naučiti životnu lekciju. Spoznati svrhu. Razumjeti moć svjetla, a moć svjetla moć je beskonačne univerzalne ljubavi koja vječno živi u nama.
Daniella Kordić