Autentičnost potekla iz roditeljskog doma zauvijek će pratiti djecu

Tekst piše Tatjana Barat:

Vrijednosti koje sami živimo unutar obitelji u iznimno velikoj mjeru utječu na razvoj djeteta, oblikovanje njegovog „ja“, pa i na čitav odrasli život. Zato je odgoju potrebno pristupiti s time na umu, ali i dati djetetu, koje je samostalna jedinka, priliku da se samo razvija.

Ono što usvoji tijekom svog djetinjstva, uz uvažavanje s roditeljske strane, utjecat će i na to kako će se jednom nositi sa svim životnim situacijama, bilo da preuzme naučeni obrazac ponašanja ili pak baš u inat lošim roditeljima odluči nikada ne postati takva osoba.

Djeci je naprosto potrebno vodstvo; potrebna im je mogućnost razvijanja u osobe koje će znati prihvatiti kritiku, znati prepoznati ono u čemu su dobri, znati sebi i drugima postaviti granice i preuzeti odgovornost za vlastiti život. Potrebna im je roditeljska podrška i razumijevanje, ali i konstanta u kojoj će se osjećati sigurno i voljeno. Drugim riječima, oni ne mogu jedan dan slijediti jedan obrazac ponašanja i zahtjeve roditelja, a idući dan nešto potpuno drugačije.

Toga je svjestan i Jesper Juul, poznati danski obiteljski terapeut, autor knjiga i voditelj edukacija koji u svojoj novoj knjizi „Četiri vrijednosti koje će djecu pratiti do kraja života“ ističe upravo to što govori i sam naslov – vrijednosti potekle iz roditeljskog doma koje će djecu pratiti čitav život: autentičnost, odgovornost, uvažavanje i integritet.

Za potrebe ovog članka zadržat ćemo se na prvoj – autentičnosti. Pod njome Juul podrazumijeva sposobnost biti ono što jesmo kako bismo i druge mogli prihvatiti onakvima kakvi jesu. U okvirima roditeljskog odgajanja to znači odašiljati poruku: „U našem je domu u redu biti to što jesi, prihvaćamo te takvog kakav jesi.“

Jeste li se ikada zapitali zašto vam djeca na pitanja poput onih zašto su nešto uradili naprosto odgovaraju: „Zato jer to volim/ ne volim“, „Zato jer mi se to sviđa /ne sviđa“’ To je njihov iskren odgovor koji možda roditeljima nije uvije razumljiv ili se naprosto ne slažu s njime, ali je itekako autentičan. Takve bi odgovore i roditelji trebali nuditi djeci i pokazati im obrazac ponašanja u kojem je u redu biti drugačiji, biti svoj, biti autentičan. Ako roditelji djetetovo mišljenje smatraju vrijednim, dijete će to prepoznati i jednako se odnositi i prema mišljenju roditelja.

Društvo u kojem živimo, za razliku od onih pa i do prije nekoliko desetljeća, nije omogućavalo autentičnost. Štoviše, kako navodi Juul, društvo je inzistiralo na poslušnosti i to ne samo u roditeljskom domu gdje se bilo kakav odmak od zahtjeva roditelja strogo kažnjavao, nerijetko i batinama, nego i u obrazovnim ustanovama. Razmišljati izvan okvira i biti autentičan nije bilo nešto poželjno.

Ponešto otvoreniji pristup roditeljstvu omogućio je i razmišljanje o tome da prihvatimo da su naša djeca živa bića koja misle svojom glavom. Budemo li im stalno nametali svoju volju i ne budemo li dozvoljavali da budu autentični, nećemo ih ni poznavati.

Juul citira filozofa Maxa Stirnera koji kaže: „Rodimo se kao originali, umiremo kao kopije“.

Nemojte dopustiti da vaše dijete bude kopija – ni vaša ni bilo čija. Trebamo cijeniti osobnost svoje djece jer je upravo to ono što ih čini posebnima.